Od početka 2010. naovamo CHF je ojačao spram kune za više od 27 posto. Srednji tečaj franka tada je bio 4,91 kunu, a sada je 6,25 kuna.
Nakon što je u svibnju probio psihološku granicu od 6 kuna, švicarski franak u ponedjeljak je dosegao i rekordnu vrijednost od 6,25 kuna. Na užas svih koji su svojedobno digli kredite u "švicarcima", ne naslućuje se kraj ovom mahnitanju. Svaki financijski potres koji se širi Europom dramatično uzdrmava euro istodobno ojačavajući švicarski franak.
„Nakon tri godine otplaćivanja sada sam dužan 83.000 kuna više nego kada sam podizao kredit. Nema druge, morat ću prodati bubreg? Ili neki drugi organ bez kojeg mogu. Jetru ne preporučujem jer ću se vjerojatno propiti od muke.“
Muke po "švicarcu"
Loše vijesti sustižu jedna drugu. Dužnička kriza kakva trese Grčku sada počinje tresti i Italiju koja naspram Grčke, Irske ili Portugala nije mali igrač u europskim i eurozonskim razmjerima. Povjerenje u euro stalno se urušava i donosi noćnu moru svima koji su na bilo koji (kreditni) način vezani "švicarcem".
„Ono malo što kupujem je s akcija, maksimalno izbjegavam nepotrebnu vožnju autom. Uskoro mi je 44. rođendan i umjesto da ga slavim ja ću ga oplakati. Sva moja uvjerenja u pošten rad i pristojan građanski život pala su u vodu. I kojim životnim vrijednostima da ja učim djecu?“
Četvrtina kredita u Hrvatskoj vezana je uz CHF, a mukama njihovih korisnika nisu značajnije pomogle ni mjere kojima su ih banke i vlada nedavno pokušale rasteretiti. Svi su oni očajni, no neki ne sjede skrštenih ruku.
Na internetu se, točnije na Forum.hr-u, prije nekoliko mjeseci začela ideja o osnivanju udruge onih koji su postali "robovi švicarca". Ideja se u međuvremenu pokrenula i inicijatori osnivanja udruge koju zasad podržava sedamdesetak forumaša danas bi trebali održati prvi neformalni sastanak i dogovoriti daljnje korake. Namjera im je, kako pišu, osnovati udrugu Franak u rujnu, nakon sezone godišnjih odmora.
Protiv samovolje banaka
Budući da je inicijativa još neformalna, a inicijatori osnivanja udruge zasad anonimni, o njihovim namjerama može se pisati samo na temelju onoga što su dosad objavili u forumskim raspravama i na web-stranici udrugafranak.wordpress.com.
„Svako jutro čekam hoće li mi bankar opet prijetiti telefonom, pismom ili sms-om. Dijete traži lovu za izlet i patike, a ja nemam ni za hranu. Radim od 7 do 19, nemam više ni jedne životne radost. Nedavno sam završila na hitnoj zbog viskog tlaka. Uzrok nepoznat, ali meni poznat.“
Zasad su ugrubo zacrtali svoje ciljeve. Žele da se jasno definira kada banke smiju povećati kamatne stope, a ne da to bude prepušteno njihovoj samovolji. Žele konverziju kredita u CHF-ima u kunske prema povlaštenom tečaju.
Traže da banke ne mogu podizati kamate starih kredita dok kamate za nove kredite padaju, a od vlade će zahtijevati uvođenje instituta osobnog bankrota. Također smatraju da u Hrvatskoj ne postoje mehanizmi zaštite građana od nekontroliranog rasta kamata.
"Nama je jedino riješenje konverzija kredita u kune i snižavanje kamate. Kuna je kod nas nacionalna valuta i sve cijene moraju biti izražene u kunama, a isto vrijedi i za kredite. Valutnu klauzulu treba zabraniti“, napisao je jedan od podupiratelja inicijative za osnivanje udruge Franak čija je mjesečna rata kredita skočila s 4.700 na 7.000 kuna.
Vladina "posmrtna pripomoć"
Odluku Vlade da im se pomogne povećanjem roka za optplatu kredita također ne smatraju sretnim rješenjem. S obzirom na prosječnu duljinu života u Hrvatskoj, kažu, ta je odluka neka vrsta posmrtne pripomoći.
Smeta ih i što se u nekim medijima stvara slika da su bili "lakomi" prilikom dizanja kredita.
"Pa zar je lakomost kada potpišem ugovor s bankom na 10, 15, 20 ili više godina kako bih sebi i svojoj djeci omogućio bolji život, krov nad glavom, a ne da vječito budem kod roditelja ili podstanar (...) Na kraju ispadam lakom jer sam potpisao ugovor, jer plaćam rate, jer si oduzimam od ustiju, a ne želim biti dužan...“, ogorčeno piše jedan forumaš.
Svi skupa ponavljaju da ne traže nikakvu intervenciju države zbog koje bi ispaštali porezni obveznici, već samo smanjivanje kamata koje su banke podizale kako im se prohtjelo.