Preživjeli smo raspad jedne i stvaranje druge države, rat, pljačku... Ljudi su svakodnevno bili šokirani svime da ih više ništa ne može šokirati. Procesi koji se sada događaju mogu biti šokantni jedino za one aktere koji još nisu isplivali u javnost.
O političkom i društvenom trenutku Hrvatske na izmaku tranzicije i pred ulaznim vratima Europske unije razgovarali smo s dr.sc. Anđelkom Milardovićem, politologom i utemeljiteljem Centra za politološka istraživanja.
OPSJENA I MEDIJSKI SPEKTAKL
Jesu li ovo godine raspleta za Hrvatsku?
"Bilo bi dobro za sve nas kada bi započete reforme bile do kraja provedene, ali i kada bi HDZ na neko vrijeme otišao u oporbu. Zato, neka Jadranka Kosor sve dovede do kraja, pa što bude. Sadašnji model vladanja naprosto je potrošen."
- Sve govori da idemo prema katarzi na različitim društvenim razinama. U tom smislu je i ulazak u EU povezan s tim tipom katarze, odnosno raščišćavanjem odnosa u društvu. Mislim da je volja za ulaskom u EU ubrzala reformske procese.
Koliko su ti procesi doista željeni, a koliko iznuđeni?
- Na razini ideje, reformski procesi su dobro zamišljeni. No, treba razlikovati razinu opsjene i razinu stvarnoga stanja da bi vidjeli koliko su ti događaji stvarni, a koliko su simulirani u nekoj paralelnoj stvarnosti koju proizvode mediji.
Što ne valja s medijima?
- U ovim vremenima mediji nisu baš skloni jasnoj i razgovjetnoj prezentaciji, već više senzacionalističkom pristupu, spektaklu i pseudodogađajima.
Je li odgovornost za to samo na medijima?
- Ne može se sve svaljivati na njih, no mediji se javljaju kao posrednici s različitim strategijama javnog komuniciranja. Neki nastoje koliko-toliko objektivno izvještavati o događajima, no malo je takvih koji još nisu inficirani strategijom spektakla. Većina je sklona prezentaciji koja se temelji na spektaklu, senzaciji, konstrukciji i neprovjerljivosti. Na koncu, pitanje je koliko su mediji u Hrvatskoj uopće slobodni. Možda se 2011. takvo pitanje čini deplasiranim jer bi po logici zbivanja mediji trebali biti sve slobodniji. Bez slobodnih medija iluzorno je govoriti o ikakvoj demokraciji.
ULOGA PAPE U STABILIZACIJI HRVATSKE
Tko je u ovih dvadeset godina samostalnosti najviše profitirao i tko danas upravlja Hrvatskom? Tko su naši bilderberzi?
- Nakon dvadeset godina vidi se koji su to akteri i strukture moći. No ima i onih anonimnih čija je pozicija već samim time sumnjiva, iako ne moraju biti dio kriminalnog miljea. Na koncu imamo i taj podzemni svijet koji vuče svoje konce. Sve ih možemo definirati kao oligarhijske skupine i očito je da u posljednjih dvadeset godina imamo sraz između oligarhijskih tendencija i pokušaja uspostavljanja stvarne demokracije.
Iako smo već duboko u kapitalizmu, mnogi kažu da nam je mentalitet još uvijek "iz onih vremena", komunistički?
- Tranzicija podrazumijeva promjenu i sadržaja i forme. Sve se može promijeniti, nove institucije mogu biti stvorene, ali mentalna forma ostaje ista. Imamo sustav vrijednosti koji ide ka korporacijskom kapitalizmu i koji je u srazu sa starom mentalnom formom. U tom procesu iznjedrit će se posve nova mentalna forma i imat ćemo nove aktere i procese.
Sveti otac je već četiri puta bio u Hrvatskoj, no jesu usvojene poruke s kojima je dolazio?
"Po ovome kako nam se prezentira ulazak u EU, ispada da će na Zrinjevcu, ispred Ministarstva vanjskih poslova, na stablima rasti zlatne poluge, a da će ribari loviti samo zlatne ribice. To je vrlo jednostavno prezentiranje. EU se reklamira na razini svakodnevnih potrepština."
- Kada su odlazili - tri puta Woytila, a sada i Ratzinger - iza njih bi ostajale neke poruke, ali i stabilizacija ovdašnjeg društva u međunarodnoj zajednici. Valja nam znati da je Papa odigrao ključnu ulogu u postupku priznavanja Hrvatske, a potom i oko pregovora s EU. Vidjelo se to i po tome što se Ratzinger takoreći nije još ni vratio u Vatikan, a Barroso nam je iz Bruxellesa poručio da nam je ostalo vrlo malo do kraja pregovora. To govori da se Papina riječ sluša u Europi.
Kako to da se kod nas još ne nazire kraj krize?
- Kriza se kod nas pojavila ne samo kao ekonomska već i kao politička, pa i moralna kriza. U sinergiji tih triju kriza došlo je do urušavanja. Vidi se to i po tome što je Hrvatska na repu kolone izlaska iz krize. Kod nas se kriza dugo vremena nijekala dok se nije priznalo da je tu.
POSVE PROMAŠENA PREZENTACIJA EU
Mogu li domaći euroskeptici i eurofobi srušiti referendum o ulasku u EU?
- Prema ispitivanjima javnog mnijenja, između 48 i 50 posto ljudi je za ulazak u EU. Mislim da će tako i ostati ukoliko se komunikacijskim inženjeringom do početka referenduma ne pridobije veći postotak građana. Odgovornost je na organizatorima referenduma kakvu će komunikacijsku strategiju imati, što će predstaviti kao dobitak, a što kao gubitak ulaska. Bez muljanja i manipulacije.
Kako je, po vama, trebalo postaviti tu komunikacijsku strategiju?
- Bilo bi pametno da su okupljene sve društvene skupine u odnosu na EU – oni koji zastupaju koncept neutralnosti, oni koji su protiv ulaska i oni koji su za ulazak, te oni kojima bi odgovarao Zapadni Balkan – pa da se među njima povela javna kritička rasprava. To bi pokazalo da nam je EU zasad jedina mogućnost jer nemamo kapacitet za neutralnost, jer nam je uprava slaba, jer nemamo ljudskih kapaciteta i jer nam je geopolitički položaj takav da drugog izbora nemamo.
Zašto je takva rasprava izostala?
- Svo vrijeme u medijima, u sektoru civilnog društva pa i unutar sveučilišta, vodila se rasprava koja je u stvari bila sofisticirana propaganda na način glupog uvjeravanja ljudi što je to EU. Ta strategija na propagandistički, dogmatski, netolerantan, nekritički i fundamentalistički način bila je posve promašena.
Rekli ste jednom da Markov trg svakog jutra zove Bruxelles da pita kakvo će biti vrijeme u Hrvatskoj.
- To je otprilike ono Hello Brussels, Zagreb calling... Trebamo prognozu vremena za Hrvatsku. To je karikiranje u kojem ima istine jer se ovdašnja vlast postavila na način ekstremno kooperativne realizacije koncepta koji ide odozgo, iz Bruxellesa.
REFORMATORI I TREĆE OPCIJE NEMAJU ŠANSE
Za mnoge izbore dosad govorilo se da će biti prijelomni. Hoće li ovi idući doista biti takvi?
"Gledano dvadeset godina unatrag - ništa nas više ne može iznenaditi! Preživjeli smo raspad jedne i stvaranje druge države, rat, pljačku... Ljudi su svakodnevno bili šokirani svime da ih više ništa ne može šokirati."
- Očito je da su velike političke opcije na prekretnici. Pred njima su izbori i referendum. A kako će ih organizirati, to više nije pitanje odgovornosti samo vladajuće koalicije nego i oporbe koja tu ne može zauzeti klasičnu partikularnu poziciju. Morat će se, dakle, postići konsenzus. Referendum će biti točka spajanja HDZ-a i SDP-a u funkciji zamišljenog nacionalnog interesa.
Može li se na valu euroskeptičnosti pojaviti neka snažna treća opcija?
- Zimus i proljetos vidjeli smo pokušaj formatiranja treće opcije – preko prosvjeda fejsbukovaca, poljoprivrednika, branitelja... Oni su izašli na ulice tražeći neki treći put. No vidjeli smo i kako je to završilo jer su u igri bile vrlo heterogene skupine koje se nisu uspjele organizirati. Taj tip treće opcije nije uspio niti u jednom društvu, pa neće ni ovdje.
Mogu li HDZ i Jadranka Kosor ipak dobiti izbore?
- Jadranka Kosor sada zapravo ima povijesnu šansu iako je bila najomraženija osoba kada su građani nedavno izašli na ulice. Nakon završetka pregovora i još nekih poteza koje možda ima u rukavu, ona može ublažiti gnjev javnosti i do izbora ići s reformskim procesom do kraja. Na taj način povećala bi šanse za bolji rezultat na izborima. No teško da će ih dobiti jer reformatori u pravilu gube izbore.